Balet

Smrt u Veneciji

Samoća stvara jedinstvenost, odvažnu i čudnovatu ljepotu, poeziju. Ali osamljenost stvara i izopačenost, nesrazmjer, besmislenost i ono zabranjeno. (T. Mann Smrt u Veneciji) Slavna novela velikoga njemačkog pisca i Nobelovca Thomasa Manna Smrt u Veneciji nastala je 1912. godine te govori o poznatom književniku Aschenbachu, koji dolazi u Veneciju u nadi da će riješiti spisateljsku blokadu. Čovjek koji je potpuno predan višim sferama umjetnosti u skladu s estetskim nazorima početka 20. stoljeća, boraveći na venecijanskom Lidu okružen različitim ljudima, ubrzo biva očaran ljepotom poljskog mladića koji je ovdje s obitelji. Ovo je priča o umjetniku i prirodi života, psihološko istraživanje uloge čežnje za inspiracijom i životne žudnje modernog umjetnika. Može li neka druga osoba koja se niotkuda stvorila dramatično promijeniti osjećaj samoga sebe? Jer kako Mann kaže:… više

Elizabeta II. Bavarska – Sissi

Elizabeta je bila kći vojvode Maksimilijana Josipa Bavarskog i princeze Ludovike Bavarske, koja se sa sedamnaest godina udala za cara Franju Josipa I. Bila je poznata po svojoj ljepoti i eleganciji, pisala je poeziju, proučavala grčki jezik i neprestano putovala, a diljem Europe bila je poznata zbog svojega nekonvencionalnog ponašanja. Smrtno je ranjena od ruke talijanskog atentatora u Genevi 1898. godine. Njezin turbulentan život pratimo od trenutka kada upoznaje mladog cara Franju Josipa i dolazi na bečki dvor. Taj život, određen strogom dvorskom etiketom, kosio se s njezinim karakterom i nikada nije pristala na stroga dvorska pravila. Raskoš i bogatsvo nisu je učinili sretnom, cijeloga je života čeznula za mirom i slobodom, što nikada nije mogla imati. O svojem osjećanju života zapisala je u dnevniku: Lutam sama ovim svijetom / Užitak i život odavno izbjegavam / Nemam… više

Apoksiomen

Mediteransko more, kao i svako, spaja i razdvaja, daje život i nosi smrt. S jedne njegove obale na drugu, između Europe, Azije i Afrike, i dalje, mnogo dalje kroz Gibraltarska vrata, stoljećima se kreću valovi trgovaca, ratnika, zarobljenika, izbjeglica u potrazi za plijenom, bogatstvom, novim životom ili novim svjetovima. Vjetrovi povijesti određuju njihov ritam, a more, hirovito i nepredvidivo, nekome postaje izbavljenje, nekome grob. U mitskom vremenu Trojanskoga rata ili u našem dvadeset prvom stoljeću, svejedno. Prema lošinjskom je Apoksiomenu more bilo milostivo. Dva ga je tisućljeća čuvalo u svojem krilu, u podmorju pokraj otočića Vele Orjule, kamo je bio bačen s neke rimske lađe kao suvišan teret u nevremenu. A onda ga je jedan belgijski ronilac našao slučajno, gotovo neokrnjena, prekrivena muljem i školjkama, i poslije šestogodišnjega restauratorskog struganja… više