Najnoviji repertoarni izlet Zagrebačkog baleta u suvremeni izraz pasionirani bi pratitelj plesne produkcije naše središnje nacionalne kazališne kuće mogao nazvati “igranjem na sigurno”.

Prije svega, zbog prvog autorskog angažmana suvremenog rumunjskog koreografa i plesača Edwarda Cluga, inače aktualnog ravnatelja Mariborskog baleta, čiji minuli rad i nemalo iskustvo gostovanja na pozornicama širom svijeta jamči - ako ništa drugo - zanatsku besprijekornost.

Bonus su bili plesači koje je odabrao, barem na premijernoj izvedbi prošloga petka - Petra Vargović, Pavla Mikolavčić, Ersilia Nikpalj, Ksenija Krutova, Sabrina Feichter te George Stanciu, Eugen Dobrescu, Benjamin Duran, Dan Rus i Ovidiu Muscalu. Većinu njih u recentnom repertoaru mnogobrojnog zagrebačkog ansambla i ne viđamo baš prečesto u prvom planu, a odreda su se izvrsno snašli u Clugovoj oštroj, preciznoj kinetici.

Clug je koreografiju “ 4 Reasons” izvorno postavio lani u listopadu u portugalskom nacionalnom baletu Companhia Nacional de Bailado. Za zagrebački baletni ansambl razradio ju je i produžio do cjelovečernjega baleta “ Razloga 4”, koji će dogodine opet postaviti u Lisabonu.
Nastavljajući uspješnu suradnju započetu na projektu “Pret-a-porter”, inspiraciju za balet i njegov tajnoviti naziv pronašao je u djelu suvremenog slovenskog skladatelja Milka Lazara, točnije u njegove četiri sonate za violinu i klavir.

Teško je reći tko je na koga više utjecao u komadu “Razloga 4”, ali sigurno je da i koreograf i skladatelj dijele istu sklonost nenarativnom minimalizmu. Clug sve konce produkcije čvrsto drži u rukama, pa osim koreografije i režije, potpisuje i čiste, crne kostime, kao i minimalističku scenu na kojoj precizno dizajniranu geometriju prostora kreira samo minucioznim osvjetljenjem i pomičnim tamnim zastorima.

Izvođači, odnosno desetero plesača, dvoje glazbenika i njihovi instrumenti - Milko Lazar na glasoviru i violinistica Jelena Ždrale, naime, sviraju uživo na pozornici - jednakopravni su objekti iz dviju paralelnih stvarnosti.
Iako se ciljano radilo na dijalogu između zvuka i pokreta, ne postoji fizička interakcija između plesača i glazbenika. Ni plesači - lijepa, definirana torza - u međusobnom kontaktu ne ostvaruju emocionalnu bliskost, njihove su oči uprte u pod ili daljinu, tijela i ruke zgrčene, napete, u konstantnom gibanju. Nedvojbeno, Clug je na sceni zagrebačkog HNK umješno stvorio strogo kontroliranu ljepotu slika u pokretu. Meni su samo nekako promakli - razlozi.

Zrinka Radić, Jutarnji list, 30. ožujka 2009.