Janusz Kica

Janusz+2Janusz Kica rodio se 1957. u Wroclavu, gdje je živio do odlaska na studij Teatrologije na Jagiellonsko sveučilište u Krakowu. U tijeku studija dolazi u doticaj s vodećim poljskim redateljima i glumcima te s kazališnim strujanjima suvremenoga europskog avangardnog teatra. Nakon diplome 1981. godine, odlazi u Zapadnu Njemačku, gdje i ostaje, poslije državnoga prevrata generala Jaruzelskoga. U Kölnu upisuje studij Teatrologije i Povijest umjetnosti, ubrzo angažiran kao asistent režije i scenografije u raznim kazalištima, od 1986. do 1989. stalni je asistent režije, a poslije i kućni redatelj u Wuppertaler Buhnen. U Wuppertalu je jedna od njegovih prvih samostalnih predstava bila scenska postava Kiplingove Knjige o džungli u obradi S. Theobald, a 1990. istu je predstavu postavio na sceni Zagrebačkog kazališta mladih. Ta je predstava za Kicu značila početak kontinuiranoga kazališnog djelovanja u hrvatskim kazalištima.

Nakon Wuppertala, uslijedili su pozivi u druga njemačka kazališta (Staatstheater Karlsruhe, Stadttheater Bremerhaven, Stadttheater Koblenz, Staatstheater Mainz), a također i slovenska i austrijska kazališta, na Salzburškom je festivalu surađivao s Peterom Steinom i Andrzejem Wajdom. U Sloveniji je režirao u Mariboru, Celju, Novoj Gorici i Piranu, a najviše u ljubljanskome SNG-u, gdje je na scenu postavio niz zapaženih predstava, primjerice Shakespeareovu Oluju, Čehovljev Višnjik, Horvathove Pričiz Bečke šume, Kafkin Proces i Zamak, Španjolski komad i Bog masakra Yasmine Reze.

Često je režirao u Novoj Gorici, a na Piranskome ljetnom festivalu postavio je Zločin i kaznu Dostojevskoga i Igru ljubavi i slučaja Marivauxa. Za režiju Kafkine Amerike u mariborskome SNG-u dobio je nagradu na Borštnikovim srečanjima, kao i za režije Ukroćene goropadnice u celjskome SLG -u, Sna ivanjske noći te inscenaciju romana Trenutak Prima Levija u Primorskome narodnom gledališču iz Nove Gorice, a na istome festivalu Calderonov Život je san ljubljanskoga SNG-a i Shakespearova Ukroćena goropadnica celjskoga kazališta u njegovoj režiji, dobili su nagrade za najbolju predstavu u cjelini. U bečkome Theateru in der Josefstadt režirao je, kontinuirano, nekoliko predstava, među ostalima, Grillparzerovu Sapfo, Molnarov Liliom, Hamptonove Opasne veze. U Mainzu je postavio Calderonovu Kći zraka, Goldonijeva Slugu dvaju gospodaraČetvrtu sestru Glowackoga te dramatizaciju Mannova Čarobna brijega

U Hrvatskoj je režirao predstave u različitim kazalištima; Tri mušketira Dumasa, San ljetne noći Shakespearea, Skakavci Biljane Srbljanović, Krijesnice Tene Štivičić, Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića (ZKM), a u privatnoj produkciji i uspješnicu Zeko Zajec Serraulta, Shakespeareova Na tri kralja (ZGK Komedija)Orfej silazi Williamsa i Amerika Kafke u suradnji s riječkim HNK (GDK Gavella).

U zagrebačkom Hrvatskome narodnom kazalištu režirao je Trilogiju o ljetovanju Goldonija i Bjesove Dostojevskoga. U riječkome HNK Ivana pl. Zajca postavio je Raspru Marivauxa, Ameriku Kafke (u suradnji s GDK Gavella) i operu Traviata Verdija, a na Dubrovačkim ljetnim igrama Shakespeareova Julija Cezara i Kleistova Amfitriona. Predstava Noć iguane Williamsa koju je režirao na Splitskome ljetu dobila je Nagradu hrvatskog glumišta 2005., kao i predstave Tri mušketira 1995. i Amfitrion 2003., dok je Komedijina predstava Na tri kralja dobila nagradu za najbolju predstavu na Danima satire 1999. Godine 2014. Janusz Kica je dobio Nagradu hrvatskog glumišta za režiju predstave Amerika (HNK u Rijeci – GDK Gavella), koja je iste godine proglašena najboljom predstavom na Gavellinim večerima. Nakon Traviate nastale u suradnji s riječkim HNK, Sicilijanske večernje prva su opera koju Janusz Kica postavlja u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.